Mañana!

Samo zato jer voliš nekoga ne znači da imaš pravo biti blizu i povrjeđivati ih.

Šuljaju se dani oko mene. Sve nešto treba, ja vješto izmičem obavezama. Započinjem priče, a nikako da ih dovršim. Bit će da se plašim krajeva – najteža je pomirba sa činjenicom da je gotovo.

Ipak je svaki početak u jednu ruku i kraj, a ja ubrzo krećem isponova. Ljudi kojima sam okružen danas postat će ljudi sa kojima se tek povremeno čujem i viđam(ali nikako neće prestati biti moji prijatelji), sve će ovo isprati riječka kiša kada se oblaci strmoglave s Učke, pretvorit će se tek u mutne uspomene…

A ljeto je tek počelo i miriše na nju. Nisam volio ljeta, ljeti mi se u pravilu događaju ružne stvari, ali ovo zasad izgleda dobro. Tek što sam povratio snagu od stoljetnog rata, tako svjež, tako sretan… Tako mlad i tako živ! Mañana!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s