Liar, liar

“Lijep si dan za umrijeti. Kao, sve nešto razmišljam kako ću uživati u tebi a na kraju ćeš mi doći glave.
Jer znam da čitaš i mene i maske i ovaj blog i sve ono sam bio i jesam sad.

Ti znaš da ja znam, i to je u redu. Pratim te pogledom dok se šuljaš oko mene i čekaš da učinim nešto glupo.
Zoveš me i pitaš me kako sam i što radim – znaš kako sam i znaš što radim. Dolaziš u moj stan a ja spavam na kauču, paraliziran od iscrpljenosti. Budim se i napokon počinjem stan u kojem živim smatrati svojim domom. Domom kojeg treba da napustim prije no što mi se čini.

Kao i obično, ne razgovaramo o problemima. Zbog tebe činim glupe stvari, od početka je bilo tako. Znaš da te držim za najdivniju ženu i ponašaš se tako. Čekaš svoj trenutak i znaš da ja to znam.

A ja sam na odlasku i sipe nam posljednje sekunde. Na spomen tvojeg imena slina mi se skuplja pod jezikom. Želim te razbiti na komade, prožeti pa sastaviti natrag, skapavam za tobom iako to ne bih htio.”, misli su mi pljuštale po mozgu dok sam ju gledao kako priča. Shvatio sam da sam u jednom trenutku prestao slušati, samo sam ju promatrao. Izgubio sam se u njoj, vrijeme je stalo, postala je jedina stvar u ovoj prostoriji.
Želja je nadvladala sva ostala osjećanja prema njoj, nema više zaljubljenosti, nema simpatije, empatije ni prijateljstva – želja je prva, druga, treća i jedina – dok ju ne utažim, ništa drugo neće biti bitno a ni moguće.

“…i tako se zapravo nikada ništa nije dogodilo među njima! Da se tebi neka prijateljica sviđa, bi li joj priznao i riskirao odnos koji sada imate?”

“Naravno!”

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s