Mi, Riječani i moja savršena veza

“Napokon, mi Riječani, odmorismo od rujanskih kiša u lipnju! Došao nam srpanj i sa njim pravo filmsko ljeto – sve pršti od brončanih tenova, ljetni parfemi lebde po zraku, rubovi haljina iznad koljena lepršaju na laganom povjetarcu što baulja po ulicama čisto da ne popadamo svi u nesvjest od vrućine!

Continue reading

Snijeg svud pada

Nožni me prsti peku od hladnoće. Iskreno mi je bilo puno draže kada ih nisam osjećao od ozeblosti. Zakašnjela zima u turobnoj Kostreni. Snježni veo je prostrt tek toliko da zabijeli ulice. Nošen burom, obavija trotoare i ceste i stranputice i aute i krovove, a ništa kako treba. Ako misli nastaviti ovako, uopće nije trebao pasti. Continue reading

Dan ljubavi

Osunčan zrak treperi na laganom povjetarcu – dan savršen za riječke ljubavi. Koža mladih djevojaka djeluje kao da je posuta dijamantima dok se sunčeve zrake odbijaju od njihovih lica. Koraci su im lagani, izgleda kao da ne dodiruju tlo. Eto ih. Dolaze. Nose ruže u rukama. Osim nekih, neke ih i nemaju, a htjele bi.

Continue reading

Ljubav je bezuvjetno davanje!

Kada bi valentinovo bio dan kao i svaki drugi, bili bismo puno sretniji u svojim vezama!
“Svoju djevojku moraš voljeti cijelu godinu – ne samo taj jedan poseban dan u godini.”, kažu mi mnogi. Pa gospodo moja, gdje je onda zapelo? Skuhaj joj večeru. Kupi joj cvijeće. Izvedi ju u kazalište. Trudi se svaki dan oko nje kao da ju tek pokušavaš osvojiti!

Continue reading

Davanje, primanje, vraćanje.

Ljubav nije ništa, doli bezuvjetno davanje. Briga za drugoga pored sebe samog. Ali ona, kao i sjećanja – izvjetre. Ne možeš dati dovoljno onome tko ne zna primiti. I to samo znanje davanja i primanja izvjetri. Ne možeš voljeti ako ne možeš davati. Nije istina da ne možeš dati više no imaš, jer kad je riječ o ljubavi – shvatiš da imaš više no što misliš. Davanje nije poput primanja. Jedino sa čime možeš usporediti davanje je primanje vraćanjem. Svatko uvijek može i dati, i primiti, i vratiti. Ne daju, primaju, niti vraćaju samo oni prepuni sebeljublja. Oni su toliko zauzeti davanjem sebi da prosto ne vide dalje. Čudna je ljubav, i svo to davanje, i primanje i vraćanje.

Večeras je drugačije. Nije kao jučer. Jučer mi je želudac bio blago podignut i osjećao sam vrućinu točno između obrva – tek bi znoj povremeno kapnuo iz očiju. Večeras patim od grlobolje. Peče me mjesto ispod adamove jabučice i osjećam se kao da ne mogu gutati. Ali lako za moju dijagnozu, kao i skoro pa uvijek – došao sam vam ispričati priču.

Continue reading