Godišnji odmor

Ne znam uopće što bih vam rekao. Život mi se promijenio naglavačke i sve se napokon počinje slagati. Došao sam do trenutka u kojem mi naprosto treba odmor od svega, pa tako i od obaveze objavljivanja svaki četvrti dan. Da ne duljim previše, vidimo se za otprilike dva tjedna.

Pozdrav!

Mala Vesla(Domagoj Skuliber)

Nemoj ići

Prošla su četiri dana od posljednjeg posta, iako to ne znači da ne pišem, već upravo suprotno; pišem više no ikada. Intenzivno radim na jednoj priči, a pošto se osjećam kao da vas zapostavljam, objavio sam ulomak iz priče, doduše ovo je samo prvi rukopis, bez ikakvog prekrajanja, a ipak, nadam se da će vam se svidjeti.
Ugodno čitanje,
Mala Vesla(Domagoj Skuliber)

Continue reading

Ante portas

„Unatoč svemu, ljudski mozak kao takav, ipak prije svega ljudski, čovječan, iracionalan u načinu rada, usprkos sposobnosti racionalizacije, ne može se oduprijeti osjećanjima, stoga pati; oplakuje i slama se da bi se naposljetku regenerirao, uspinje se i pada; a opet onemogućen da shvati, da vidi da je život linija na dijagramu sa pregršt valova koja ipak, na opću žalost svih religija, ima svoj početak, i konačno – svoj kraj. Kraj, koji, na kraju krajeva, jest upravo to; kraj i ništa više.“, glasio je posljednji odlomak u Matićevu eseju kojeg je, kliknuvši mišem na ikonu diskete, upravo dovršio.

Continue reading

Pogreb ratnog heroja

Noć sam proveo brojeći njene udisaje širom otvorenih očiju, ležeći pored nje na krevetu.
Zašto si to uopće radim? Zar sam bio toliko usamljen da sam naprosto bio prisiljen opet se izgubiti u njoj? San ne zatvara moje kapke, roštiljam se pazeći da ju pritom ne probudim.

Continue reading

Kako je Šegulja dobio nadimak?

“Čekaj da se maknu- evo, sad možeš jasno vidjeti ulaz!”, uskliknuo je; “Baš tamo, u Damirovoj gostioni, nekad se nalazila mesnica! Kad je stari umro, on je naslijeđeni prostor prenamijenio u kafić.”
“Ali Krstičeviću, pokazuješ mi kladionicu, ne pratim te!”, nacerio sam se ispružen na ležaljci na njegovom balkonu.

Continue reading